Jasna Šamić: Venecija (pesma)
VENECIJA
Gledaš s prozora
U žuto-sive cigle
Grdobe preko puta i
Misliš na Ponte Rialto
Izlizan od tvojih koraka i
Poljubaca u mraku
Canal Grande
Vaporeti utišani klize
I Trg San Marco
Na kome se talasa
Tvoja mladost
Djevica u školjki
Menueti i capricci
Zvone prijatno u sjećanju ko crkveno zvono na Trgu
Tu blizu
Tizianova Venus
Već stoljećima
Mjerka u zrcalu svoju
Čulnost
Promiču gondole
I pacovi uz kanal što
Mirisom na sudnji dan sjeća
A ipak lijep kao rajski potok
Što tirkizan ističe iz fontane
Zveči uspomena
Na let
Na Plamen
Dok u tebi Akheron i san
Ćuti na rajske vrtove i crkotinu
Hiljadu i jedna noć usidrila se kraj
Kanala Grande
Sa zvonicima i šarenilom jedrenjaka
Razgledala si čarobne škrinje kod prodavca suvenira
Kupila vazu iz Murana i
Uz zvuke Kreizlerove glazbe
Sve je opet naličilo na
Liebesleid
Gondole plove skupa s izmaglicom
Sjenke i glasovi klize
Dok ti glava lješkari na krilu ljubavnika
Šum vesala se primiče
Mračni oblak lica i tijela u lađi
A slast širi krila poput galeba
Sjetila si se Achenbacha i
Lijepog dječaka
Traga žeravog pogleda
Na pijesku Lida šetnje po plićaku
Mora koje više nije tvoje
Pijuckala vino u hladu krošnje
Bagrema
Ili palme
Ko zna
Vesla kao da su pjevušila
U daljini
Iz ruke ljubavnika se
Razlijevala bijela pjena
Pijev kao vapaj kazaljke
Na nevidljivom časovniku
Visconti ti još sasipa neznanu vatru u
Tijelo
Umorno od puta
Od ljeta
I ljetâ
