Objavljena knjiga „Al-Birunijev uvod u hinduizam“ Safera Grbića

Fondacija „Baština duhovnosti objavila je filozofsku studiju Safera Grbića pod naslovom „Al-Birunijev uvod u hinduizam“ - prilog komparativnim religijama i komparativnim filozofijama u ranoj muslimanskoj literaturi: sanskrtsko-perzijsko učenje. Knjiga je objavljena u okviru Biblioteke Irfan i Hikmet, a urednik izdanja je Amar Imamović.

Safer Grbić je mladi bosanski naučni istraživač, master filozofije na Univerzitetu u Sarajevu i književnik. Autor je filozofskih članaka i naučnih radova, kao i dve knjige na temu filozofije i religije. Bavi se pisanjem poezije i ogleda iz književnosti. Uvršten je u deset najboljih mladih književnika na Balkanu od strane Drugog programa Radio Beograda na 50. Festivalu kulture mladih, kao i u mnogobrojne književne prikaze Republike Srbije. Svoju prvu zbirku poezije „Noćnik čuvara Tešnja“ objavio je 2010. godine. Godine 2014. objavio je zbirku poetskih zapisa „Orient et Occident“, a 2017. objavio je zbirku poezije „Antidiwan“. Prevođen je na engleski, francuski, njemački i švedski jezik. Najmlađi je član Hrvatskog književnog društvo.

Safer Grbić: Predgovor knjizi „Al-Birunijev uvod u hinduizam“

Prilog komparativnim filozofijama i komparativnim religijama u ranoj muslimanskoj literaturi: sanskrtsko – perzijsko učenje oslovljeno primarnim naslovom kao Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam komentar je djela في مقبولة مقولة من للهند ما تحقيق أم مرذولة العقل u akademskim krugovima Oksidenta poznatog kao Kitāb al-Hind ili Indika. U našem slučaju korišten je arapski original oslovljen kao Naučna studija o razumski prihvatljivim ili neprihvatljivim učenjima u Indiji, u izdanju Medžlisa Dairetul-me‘arifil-Usmanijje u Hajderabadu,1 uz podršku Ministarstva obrazovanja Indije iz 1377. po H. i engleski prijevod oslovljen kao Alberuni’s India, priređivača Edward C. Sachaua, u izdanju Kegan Paul, Trench, Trubner & Co. iz 1910. po K. Transkripcija i transliteracija ključnih pojmova je u osnovi korištena prema standardu engleskog jezika, osim u slučajevima kada su naši jezici odveć posjedovali transliteraciju istih za određene pojmovnosti sanskrta ili arapskog jezika. Bibliografija literature, koja je dodatne vrijednosti, ali nikako sekundarne važnosti, a koja je citirana, konsultirana ili preporučena, sačinjena je i predočena, kao i indeks ključnih pojmova tretiranih u poglavljima: 1. gdje smo nastojali predočiti uvodni govor kao predgovor, ukazati na al- -Bīrūnījeve motive za koncepciju jednog ovakvog djela koje se po prvi puta u poznatoj svjetskoj povijesti bavi komparativnom metodom u domenu filozofija i religija na sasvim transparentan način, te al-Bīrūnījevom postavkom hinduizma kao fiktivne monoteističke religije; 2. gdje al-Bīrūnī problematizira definiranje pojma Prvog uzroka, ideje djelanja, posredništva, pitanja o pojmovima kojima imenuju božanstva i slično, a sukladno različitim školama unutar hinduizma, kao što je tradicionalna, skolastička, ortodoksna, i sl.; 1 Hajderabad – glavni grad indijske države Andra Pardeš smješten između arijevskog sjevera i dravidskog juga. 6 3. gdje al-Bīrūnī ukazuje na distinkciju interpretacija istih pitanja između učenih i neukih hinduista, razmatra kompariranje interpretacija u pogledu Prvog uzroka, duše, imenovanja božanstva kod hinduista, s interpretacijom istih pitanja kod Grka, sufija, Jevreja, Sirijaca, Arapa, manihejaca, i dr.; 4. gdje al-Bīrūnī postavlja pitanje skolastike između ortodoksije i neortodoksije u hinduističkim interpretacijama djela hinduističkog kanona, oko čije sadržine ne postoji konsenzus, te nastoji predstaviti cjelokupni hinduistički sistem u pogledu filozofskih i religijskih postavki ključnih za religijsku praksu; 5. gdje al-Bīrūnī interpretira pitanja metempsihoze kod hinduista, komparativno s razumijevanjem istih pitanja kod Grka, manihejaca i sufija; 6. gdje al-Bīrūnī interpretira definiranje vrsta svjetova u sistemu hinduizma, a kroz koje duše putuju – usporedno s definiranjem istog pitanja kod Grka, manihejaca i sufija, izostavljajući ključne pojmove na kojima savremene interpretacije insistiraju, kao što je pitanje karme i samsare; 7. gdje al-Bīrūnī govori o oslobođenju duše od supstancije kod hinduista i Grka, o mogućim preprekama na putu spomenutog oslobođenja, posezanju za alhemijskim pripravcima u svrhu oslobođenja duše, o stanju onih koji ne postignu oslobođenje, sve povezujući sa sličnim tezama koje su zastupale sufije u al-Bīrūnījevom vremenu; 8. gdje al-Bīrūnī navodi klase stvorenja i pravi paralele s istim pitanjem u navodima drugih tradicija, a pri tome misleći na bića koja nisu pojavnog karaktera u srednjem stepenu ustrojstva svijeta; 9. gdje al-Bīrūnī ukazuje na kaste, klase, pitanje duhovne i svjetovne vlasti, pitanje uspostavljanja države u onovremenoj Indiji, a praveći usporedbu s kastama u drugim društvima, primjerice Perziji; 10 gdje al-Bīrūnī postavlja pitanje o izvorima religijskog i građanskog prava u Indiji, pitanju poslanstva u smislu revidiranja zakona ili dokidanja istog, te u konačnici da li zakoni u hinduizmu, a samim tim i hinduističkom društvu, mogu biti dokinuti ili ne; 11 gdje se al-Bīrūnī, naposljetku, zanima za pitanje pojavljivanja idolopoklonstva među hinduistima, ali i drugim narodima kao što su 7 poslije nastavljaju usporednu analizu koju je al-Bīrūnī otpočeo, kao niti savremene komparativiste koji se sasvim sigurno uvijek vraćaju na al-Bīrūnīja kao što je k tomu slučaju kod Daryusha Shayagana, Jalal al-Din Ashtiyanija, Nur al-Din Chahardihija i kod nas prevođenog Fathullah Mujtabaija, kao i drugih. Napose, ono na čemu je insistirano o ovomu radu jeste vraćanje na sam al- -Bīrūnījev izvornik ne konsultirajući u mnogomu ona djela koja su kritizirala ili afirmirala al-Bīrūnījevo učenje, a sve u svrhu nužnosti povratka izvoru: ne možemo misliti al-Bīrūnīja dok ne naučimo albīrūnījevski misliti. Na tomu tragu, kao hipoteza mogla bi se postulirati tendencija povratku albīrūnījevskog načina mišljenja na način razumijevanja al-Bīrūnījevog djela u našem vremenu kroz interpretaciju njegovog komparativnog određenja glede teoloških i filozofskih pitanja hiduizma – putem metoda koje smo ovdje koristili, a koje se ogledaju u prevođenju, interpretiranju, komentiranju, približavanju izvornika našem vremenu i ukazivanju na ono što je al-Bīrūnī držao za neophodno: insistiranje na sličnostima, a nikako na različnostima. Na tome tragu, značajnu podršku pri koncipiranju sadržine ovoga djela, određivanju ključnih pojmova hinduizma uz kritičke komentare, pružile su nam kolege s Odsjeka za indologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i redovni profesor dr. Nevad Kahteran na Kolegiju Historija istočnjačkih filozofija Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a za što iskazujemo same riječi zahvalnosti. Napose, djelo oslovljeno kao Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam ne pretendira na osobitu znanstvenu akribičnost, stoga što predstavlja tek sažetak studentskih spisa: pisanih bilješki, studentskih razgovora, prvociklusnih analiziranja ove oblasti od strane potpisnika ovih redova, a vođenih, između ostalog, na Kolegiju HIF1 i HIF2 Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Prilikom rada na ovome djelu nastojali smo studentske spise sistematizirati, vrativši se na izvornik teksta koliko je to bilo moguće, te sve popratiti navodima korištene literature, no valja ukazati da na nekim mjestima se toliko al-Bīrūnījev izvornik i bilješke potpisnika ovih redova isprepleo da ih je u docnijem priređivačkom poduhvatu bilo veoma teško, a mjestimično i nemoguće razdiobiti. Pitanje prevođenja al-Bīrūnījevog djela u naš jezik podrazumijeva neophodnost napominjanja kako veliki korpus djela koje koristi al-Bīrūnī i na koje se poziva u svojemu radu nisu prevedeni u naš jezik, a od onoga što i jeste prevođeno na naš jezik, poput djela antičke Grčke ili teološko-filozofskog sistema hinduizma, usljed prevođenja prevođenih prijevoda izgubile su jasnost na osnovu koje bi se moglo iznaći koji pasaž je tačno 8 al-Bīrūnī navodio, osim u slučajevima kada je to bilo moguće raspoznati što je objašnjavano u fusnotama. Osim spomenute poteškoće u mnogomu veliki broj djela na koja se al-Bīrūnī oslanjao u svojemu radu danas ne postoje stoga što su izgubljena, a od onih koji postoje mnogo toga je zagubljeno stalnim prepisivanjima, osobito kada je riječ o djelima hinduizma na što je pozornost skrenuo i sam al-Bīrūnī. Ipak, neka djela posjedujemo i danas u našem jeziku što smo konsultirali i naveli u fusnotama. Glede pitanja bilješki i komentara, shodno stanovištima savremenih heremeneutičkih istraživanja kao i teza koje zatičemo unutar savremenih istraživanja analitičke filozofije, u ovoj priredbini mogli smo samo subjektivitet učiniti prilježnim za tumačenje al-Bīrūnījeva djela držeći kako ne postoji apsolutni objektivitet, pa držeći se toga i same opaske smo pisali unoseći osobni misaoni habitus u sam tekst kao i podesan komentar u vidu podnaslova ili fusnota: samo takav način vidjeli smo kao jedini zgodan za približavanje izvornika našem vremenu i ozbiljenje one teze na kojoj je al-Bīrūnī zasnivao svoje djelo: insistiranje na sličnostima, a nikako na različnostima. U svakom slučaju, djelo predočeno ovdje predstavlja krajnje napore studenata filozofije Sarajevskog univerziteta u istraživanju ove oblasti, sve sa željom za upoznavanje Drugog – svakako nedovoljno akribično koliko iziskuje savremena znanost, a zbog čega priređivač insistira na daljnjim produbljivanjima objavljenog teksta koji može služiti tek kao nacrt rasprave s ciljem upoznavanja teološko-filozofskog sistema hinduizma. Na tome tragu Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam i nosi produljeni naziv – Prilog komparativnim filozofijama i komparativnim religijama u ranoj muslimanskoj literaturi: sanskrtsko – perzijsko učenje. Safer Grbić Sarajevo, 29. 9. 1438. po. Hidžri.