Marija Juračić: O haiga stvaralaštvu
Haigu možemo definirati kao stvaralaštvo koje objedinjuje haiku pjesmu i vizualni predložak: sliku, crtež, ilustraciju ili fotografiju. Ovaj vid umjetnosti populariziran je tek u novije vrijeme zahvaljujući elektronskim medijima iako je rođen u Japanu u 17. stoljeću i temeljen na zen budizmu i kineskom nanga slikarstvu. Osjećaj koji izaziva ova kombinacija dvije umjetnosti mora biti jedinstven, ali pri tome slika ne smije biti samo gola ilustracija teksta, niti tekst smije objašnjavati sliku. Usuđujem se taj vid umjetnosti usporediti s dva slobodna, zaljubljena bića koja se dopunjuju i ljube, ali zadržavaju osoban karakter i značaj. Ne postoje posebna pravila te veze. Svaki haiga umjetnik spojit će haiku pjesmu sa slikovnim djelom prema vlastitom osjećaju sklada. Slika govori sama za sebe, tekst govori sam za sebe, a snagom umjetnikove imaginacije djeluju kao cjelina. Slika treba odgovarati haiku stihu i sve što važi za haiku poeziju, vrijedi i za sliku na kojoj je prezentiramo. Jednostavna je, čista, neprerađena, fiksirana na motiv iz svakodnevnog života. Nema suvišnih detalja koji odvlače pažnju. Nema umjetno stvorene bajkovitosti, šarenila, boje ne vrište, linije imaju značenje. Mnogi haiku pjesnici osjetili su poriv da svoje emocije izraze i slikom. Tako je Matsuo Basho u suradnji sa svojim učenikom, slikarom Morikawa Kyoriku ostvario niz haiga. No otac haiga umjetnosti je Yosa Buson (1716-1783) koji je u mladosti mnogo putovao, lutao divljinom, pisao haiku i crtao. U dobi od 42 godine smirio se u Kyotu podučavajući učenike umjetnosti slikanja i pisanja, stvarajući prvu haiga umjetnost.
Neki literarni čistunci priznaju samo haigu koja je rađena nekom od slikarskih tehnika, koja je ručno slikana i rukopisom pisana, onako kako to činjahu rani majstori. Ne priznaju fotografski aparat iako on u ruci fotografa može zamijeniti kist i olovku. Mislim da je najbolje pomiriti oba stava i da ne treba zanemariti moć digitalne umjetnosti i fotografije. Postoje i protivnici haiga stvaralaštva koji tumače da priložena slika ometa vizualnu sliku koju stvara riječ u umu čitatelja, da omeđuje njegov umišljajni prostor. Mislim da nema razloga protiviti se haiga stvaralaštvu, jer u umjetničkom stvaralaštvu ima mjesta za različitosti pa birajmo što nam se svidi. Ili bar upoznajmo to što nam se ne sviđa. Tko zna…
(iz predgovora elektronskog haiga zbornika „Tvoje kandilo i mojom svijećom plamti“)
